Japanska izdavačka kuća Shinkenchiku-sha pokrenula je 1965. međunarodni natječaj za inovativne koncepte u području stambene arhitekture kako bi obnovila svoj dugovječni arhitektonski časopis Shinkenchiku (New Architecture, 1925. – ). Svake godine časopis bi pozvao jednog uvaženog arhitekta da odredi temu za natječaj i da bude jedini žirator. Ono što ovaj natječaj razlikuje od drugih, njegova je međunarodna perspektiva. Od svog prvog izdanja iz 1965. natječaj je uvijek objavljivao svoje najave, nagrađene projekte i komentare žiratora na japanskom (u časopisu Shinkenchiku na japanskom jeziku) i na engleskom (u engleskom izdanju časopisa Japan Architect). Nadalje, osim uglednih japanskih arhitekata, pozvani su i međunarodni arhitekti da budu žiratori i predstave svoje prijedloge za kuću budućnosti. Impresivan popis arhitekata koji su bili žiratori, poput Richarda Meiera, Petera Cooka, Charlesa Moorea, Philipa Johnsona, Rema Koolhaasa, Jeana Nouvela i Rafaela Monea te najcjenjenijih japanskih projektanata kao što su Kazuo Shinohara, Kenzo Tange, Arata Isozaki, Toyo Ito i Kazuyo Sejima, svjedoči o sposobnosti natječaja da okupi arhitekte iz cijeloga svijeta oko teme stanovanja. No iznad svega pokazuje da je Shinkenchiku natječaj za stambenu arhitekturu ciljano osmišljen kao kontakt-zona u kojoj se lokalne i strane ideje o kući i domu susreću te međusobno informiraju i nadahnjuju. Utjecaj ovog dugogodišnjeg natječaja na globalnoj razini nadmašio je očekivanja organizatora. Natječaj je funkcionirao na različitim razinama kao transkulturni susret arhitektonskih ideja – od institucionalnih uspjeha u sklopu pojedinih škola poput fakulteta Architecture Association u Londonu do sudjelovanja perifernih arhitektonskih kultura, kao i razvoja međunarodnih dijaloga između žiratora.